Rođendani prolaze, brojke se množe, a mi ostajemo djeca ! :). ♥ postoje dva tipa zene. u tom smislu zene kao da imaju dva razlicita pola, kao dve cipele na nogama. prvi tip mozes nazvati zenom pobednika. drugi tip mozes nazvati cerkom pobednika. "a ti, kojem od ta dva tipa pripadas ti? kojeg si ti pola?", upitao ju je sa strepnjom. "nijednom. ja sam u izvjesnom smislu bez pola. i, bar za sad, predstavljam izuzetak. ja sam treca cipela. kada biram, ja biram onga koga najvise volim. pokusavam da se ne ponasam kao druge zene. ne povinujem se zakonima o smeni pokolenja pobednika i pobedjenih, jer to su norme ponasanja muske vrste. ja znam da se za coveka svet desava u nekom drugom, za zenu u njoj samoj. ja znam kad senke vecernjeg bilja uzlecu u nebo, ja sam kci pobedjenog. i ja svog oca obozavam uprkos svima." <3 Zapleteno,prokleto i sveto za mene Polako srce, nemoj sad da me izdaš! A ja...ja se kockam s' prevarantom životom! Poverenje je važnije od svetinje! Balašević-iznad svega Što ih manje zavoLiš-manje ti njih nedostaje! Bože,oni vjeruju! Beautiful monster ♥ Reci su moje igracke ! Neko emocije troši polagacko, kao mirišljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun šaržer, pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noci odvoli za citav život…
"Every time when I find meanning of life...they change it"(Anon) "
Ako se jednom probudim i ne vidim sunce, ili sam mrtav ili sunce..."(Jim Morrison)
"Mi ljudi tražimo nešto što je nas već odavno našlo."(Jim Morrison)
"Postoje dvije vrste svijeta. Jedan je moj, a drugi podjelite međusobno."(JM)
"Sebe doživljavam kao sjajnu plamteću kometu. Ljudi zastaju bez daha gledajući u nebo. Sljedećeg trenutka više me nema, otišao sam... A oni nikad više neće biti isti niti vidjeti išta slično... I neće moći da me zaborave - nikad!"(Morrison)
"Moramo se odreci ljubavi,da je ne izgubimo. Moramo unistiti svoju ljubav,da je ne uniste drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja,zbog moguceg zaljenja." M.S.
"Svijet je plastično mjesto bez imalo duše i morala gdje je istinski osjećaj postao prava rijetkost."(cobain)
*Put do zvijezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno lomataš po bespućima. Ne, bato. Stigao si čim kreneš. Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu. I eto ti. U tome je tajna. U tome je jedini trik.* *Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu, i svako to odradi kako već ume, zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se neko obradovao... Uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu pre, ili kasnije... Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku, a struja ga odnese presudno dalje, odredi drugo mesto na kom će pristati...* "Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš (pokušat opet) voljeti. Dakle, voli patnju. Nemoj joj se oduprijeti, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primiti s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt ako ih ti ne učiniš time..." "Savršena ljubav doista je rijetka... Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenjaka i snagu samopouzdanih Svaki normalan čovek poželi tuđu ženu... Ali se,između ostalog, naziva normalnim čovekom i zato što s tom željom ume da izađe na kraj.. "Čvrsto me je zagrlio, i kad se odmakao video sam kako mu se suze trune niz lice. Plakao je "nasuvo", bez šmrkanja, jecanja i primetnih promena u glasu. 'Muški', što bi se pogrešno reklo..." mi je dosadnije, zato, da se viđam i da se srećem. Pa mi je lepše da se zatvorim u svoju sobu, da prelistam neku poštenu knjigu i da još malo verujem, đavo ga odnio, da na svetu ima i lepih stvari. A ima ih. Verujte. Sad znate šta sam. A lepo sam vam govorio: ne ostavljajte me samog, sklon sam glumatanju, pravim teatar ni od čega, i toliko se uigram, da posle idem okolo, tražim publiku, i sve to javno prikazujem. Nemojte se iznenaditi ako počnem i sebe da plakatiram. “Once you learn to read, you will be forever free.” "Mi smo takav narod da psovka nekad vrijedi tisuću riječi. Znate ono kad vas netko pita 'Kakav je bio koncert?', a vi kažete 'U pičku materinu...' E, to je to"." ''Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta. Samo klauni znadu kako se možeš izvući: plaču kad im se smije i smiju se kad im plač razara lice'' Nemam ni jedan dokaz da sam bio tvoj neko. Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam u stvari ni sta smo. Znam samo da mi falis, kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najblizi na svetu. A nemam ni jedan dokaz da sam bio tvoj neko. ♥
Nisam joj davao puno, uobrazi se brzo. Davao sam joj baš toliko da se osjeti posebno, a da u isto vrijeme ima želju za više. Eh, zato je ostala kraj mene. Nije dobila maksimum. A da sam joj pokazao svu ljubav, prepala bi se, jer strašno je volim .' I volela je da sanjari na nekim dosadnim časovima...i da čita.Sećam se kako je gutala knjige,jednu za drugom...i kako je stalno vezala kosu u onaj opušten rep i kako se retko kad šminkala i kako joj je osmeh uvek bio nekako preširok.I sećam se kako sam u tim trenucima mislio na to kako je najlepša.I kako nisam mogao da verujem koliko sam srećan što mogu da budem u njenom društvu.I kako se divno smejala kad kažem neku glupu,otrcanu šalu i pogledam u njenom pravcu. Ma,da...Bila je ona sasvim obična. Samo je to đavolski dobro krila. Oprosti... Što malo sam ti pružio, što sam samo dodirima pokušavao da nadoknadim sve, jer moje ožiljke na duši tek dodir suze u boli umiri. Eto, sada barem znaš zašto nikada nisam plakao javno mada su mi oči često plakale, moje srce je plakalo stalno jer je znalo da mu predstoji još jedno bježanje...od nas... Oprosti... Što uz mene si sama bila i u noćima kad kraj tebe disao sam, jer to je moja pokora, da svoj strah i samoću ko zarazu prenosim na svoje ljubavi. Ali sada si barem svjesna da kada te ljubim, ljubim te jer sam tvoj, a ti moja, iz čiste požude i strasti i da moju samoću, koju i previše poštujem, mogu da izdržim samo uz tebe sve do moga sljedećeg bježanja...od sebe samoga... Od moje propale šanse proteklo je jedva tri minuta, možda ni toliko. No, sasvim dovoljno, pokazalo se. U ta tri minuta sam, naime, odrastao, nepovratno, jednom za uvek.